FK

Nakon analize učinaka Europske unije na hrvatski izvoz, analizirat će se još nekoliko važnih makroekonomskih varijabli poput investicija, produktivnosti kapitala te ulaganja u istraživanje i razvoj (eng. research & development, u daljnjem tekstu: R&D). Cilj je analize ispitivanje značajnosti Europske unije na hrvatsko gospodarstvo. Promatrano je razdoblje od 2002. do 2022. godine kako bi se što točnije prikazalo kretanje navedenih varijabli prije i nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Investicije

Kao jedna od sastavnica BDP-a, investicije su izrazito bitan čimbenik tehnološkog i gospodarskog napretka pojedinog gospodarstva. S obzirom na to da investiranje u kapitalna dobra ovisi, između ostalog, i o očekivanom i realiziranom profitu, samim su time najvolatilnija stavka BDP-a. Nadalje, investiranje u fiksni kapital stimulira gospodarski rast zbog toga što omogućuje poduzećima povećanje proizvodnje u budućnosti, a državi poboljšanje infrastrukture što u konačnici vodi k poboljšanju životnog standarda građana u dugom roku.

Graf 1. Izvor: Eurostat

Na grafikonu 1. dan je prikaz bruto investicija u fiksni kapital, izražen u milijardama eura za dvadesetogodišnje razdoblje, u stalnim cijenama iz 2015. Početkom 21. stoljeća, Hrvatska je primijenila razvojnu strategiju zasnovanu na povezivanju fizičkih ulaganja u infrastrukturu s ciljem povećanja efikasnosti te je, umjesto sporije i bolje pripremljenih investicijskih projekata (od kojih je dio mogao pričekati financiranje iz EU fondova), financirala dugoročna ulaganja u trajnu fizičku infrastrukturu (HUB, 2019). Navedeno je dovelo do pretjeranog napuhavanja ekonomske aktivnosti, a uz Veliku recesiju 2009., i do iscrpljenog državnog proračuna i visokog zaduženja države bez fiskalnog kapaciteta za djelovanje protiv krize (HUB, 2019).  Trend rasta ukupnih bruto investicija u fiksni kapital vidljiv je na grafikonu koji prikazuje rast bruto investicija sa 7,5 milijardi eura na početku promatranog razdoblja sve do povijesno visoke razine investicija 2008. godine od preko 12 milijardi eura. Također, u lipnju 2005. Europsko vijeće potvrdilo je Hrvatsku kao državu kandidatkinju za članstvo u EU (Hrvatski sabor, 2024) što je stvorilo povjerenje među stranim investitorima koji su Hrvatsku mogli početi percipirati kao pouzdanu i stabilnu zemlju koja teži europskim standardima. Iako je prema Jurčić i Čeh Časni (2018) Hrvatska u 2000.-im izdvajala iz BDP-a za investicije slično kao i novoprimljene zemlje u EU poput Mađarske, Rumunjske i Slovenije, ostvarila je znatno manju godišnju stopu gospodarskog rasta naspram navedenih. To ukazuje na neefikasnu strukturu investicija, koju objašnjava odnos neproizvodnih i proizvodnih investicija poput prerađivačke industrije.

U strukturi investicija posljednjih nekoliko godina ne dominiraju građevine, a raspored investicijskih projekata između građevina i strojeva i opreme je ravnomjeran. Prisutan je ubrzan rast turističkih, trgovačkih i prometnih investicija te rast investicija u opskrbnim sektorima (električna energija, plin, para, klimatizacija). Nadalje, investicije u prerađivačkoj industriji prestižu sve navedene te bilježe znatno povećanje (HUB, 2019). S obzirom na to da je jedan od glavnih ciljeva smanjenje nejednakosti među regijama, EU fondovi poboljšali su strukturu investicija potičući ulaganje u navedene sektore. Značajnijim oporavkom europskog i hrvatskog gospodarstva nakon 2015., vrijednost bruto investicija prelazi 9 milijardi eura te se počinje kretati uzlaznom putanjom.

Produktivnost rada

Produktivnost predstavlja omjer outputa i inputa, odnosno koliko se efikasno proizvodni inputi poput rada, kapitala i zemlje koriste u gospodarstvu kako bi se proizvela odgovarajuća razina outputa tj. proizvoda. Smatra se temeljnim izvorom dugoročnog ekonomskog rasta i konkurentnosti što ju čini osnovnom statističkom mjerom za međunarodne usporedbe zemalja prema njihovoj efikasnosti (Jurčić i Čeh Časni, 2019). Na grafu 2. prikazana je realna produktivnost rada mjerena omjerom realnog BDP-a s brojem zaposlenih u Hrvatskoj i u EU.

Graf 2. Izvor: Eurostat

Podaci se odnose na razdoblje 2002.-2022., a realna produktivnost rada izražena je kao indeks s 2015. godinom kao baznom. Unutar promatranog razdoblja prisutan je trend rasta i u Hrvatskoj i u EU, uz pojedine šokove (globalna financijska kriza 2009. i pandemija COVID-19 2020. godine) koji su navedeni rast usporili. Iako je produktivnost rada uslijed navedenih šokova znatno pala, jasno je vidljivo kako se Hrvatska znatno brže oporavila od pandemije COVID-19 u usporedbi s Europskom Unijom. Nadalje, može se primijetiti kako je produktivnost rada u fluktuirala više u Hrvatskoj nego u Europskoj Uniji te je rast, posebice u posljednjih nekoliko godina, iznad rasta na  razini Europske unije. Radi se o rastu od 30 indeksnih bodova od početka promatranog razdoblja te se u 2022. godini nalazi na povijesno visokoj razini od 113 indeksnih bodova.

Ulaganja u R&D

Upravo zbog utjecaja istraživanja na produktivnost i, samim time, dugoročni rast potrebno je potaknuti razvoj inovacija (novih proizvoda i usluga) te unaprjeđenje postojećih, do čega dolazi uz povećanje ulaganja države i poduzeća u istraživanje i razvoj. Prema Golub (2021), ulaganje u R&D predstavlja dugoročno investiranje u planirano područje s ciljem profita, odnosno stabilnosti na tržištu te stvaranja novih znanja, inovacija i tehnologija. Posebnu pozornost treba staviti na pravilnu implementaciju uloženih sredstava, tj. navedene resurse uložiti na odgovarajući način kako bi se ostvarili unaprijed zacrtani ciljevi. U usporedbi s prosjekom EU zemalja, Hrvatska ima relativno nisku razinu ulaganja u R&D te je dugo vremena bila jedna od najmanje inovativnih zemalja (Golub, 2021), a što je vidljivo iz grafikona 3.

Graf 3. Izvor: Eurostat

Prosječan iznos ulaganja u R&D unutar promatranog razdoblja u Hrvatskoj iznosi 0,92% BDP-a što je upola manje od prosjeka Europske unije (2,03%). U razdoblju nakon financijske krize (2009.-2015.) taj se jaz povećao. Ipak, nakon 2015. uočljiv je rast ulaganja u R&D u Hrvatskoj koji se djelomično može pripisati strategiji Europa 2020. koja je za cilj imala učinkovitije ulaganje u obrazovanje, istraživanje i razvoj (Vlada RH, 2024). To je dovelo do povećanih ulaganja u R&D u veličini od 1,43% BDP-a na kraju promatranog razdoblja, približavajući Hrvatsku prema razini Europske unije.

Graf 4. Izvor: Eurostat

Grafikon 4. prikazuje ulaganja u R&D po sektorima (privatni i javni sektor) također u postotku BDP-a. U sklopu javnog sektora koji obuhvaća javnu upravu i obrazovanje primjetna je značajno manja promjena u usporedbi sa privatnim sektorom. Ulaganja u javnu upravu, tj. administraciju u analiziranom vremenskom periodu stabilna su na razini oko 0,2%. Primjetno povećanje ulaganja u R&D unutar javne uprave uočljivo je jedino u 2020. godini kada je zbog globalne pandemije i rada od kuće došlo do potrebe za pojačanom digitalizacijom (ubrzani razvoj digitalnih sustava poput e-Građani). Nadalje, ulaganje u obrazovanje stagniralo je u razdoblju 2010.-2015., odnosno za vrijeme oporavka od svjetske financijske krize. Od 2016. godine prisutan je pozitivan trend rasta ulaganja u obrazovanje koji je u zadnje 3 godine (2020.-2022.) konstantan. S druge strane, privatni je sektor od 2016. godine u kontinuiranom rastu te je u 2022. godini dosegao povijesno visok iznos od čak 0,78% BDP-a. Samim time se i rast ulaganja u R&D u Hrvatskoj u svim sektorima pripisuje iznimnom rastu ulaganja u R&D unutar privatnog sektora.

Nije sve tako sivo?

Iako je u zadnjih nekoliko godina prisutan trend rasta investicija u Hrvatskoj, još uvijek nije dosegnuta razina rekordne 2008. godine. Unatoč tome, struktura investicija znatno je poboljšana što je od iznimne važnosti s obzirom na to da upravo kvaliteta investicijskih projekata utječe na produktivnost faktora proizvodnje. Također, produktivnost rada u posljednjih nekoliko godina raste iznad prosjeka EU, no postavlja se pitanje može li se rast ubrzati povećanjem investicija u sektore više dodane vrijednosti, privlačenjem stranih investitora i sl. Nadalje, rast ulaganja u R&D (dominantno u privatnom sektoru) i dalje je ispod prosjeka EU te je povećanje neophodno zato što su ulaganja u R&D izravno korelirana s ulaganjima u investicije te produktivnošću rada. Uz povećanje efikasnosti hrvatskog institucionalnog okvira (javna administracija, pravosuđe i teritorijalni okvir) i korištenje dostupnih europskih sredstava, rast investicija, ulaganja u istraživanje i razvoj i produktivnosti je izgledan. Uzimajući u obzir navedeno, postavlja se pitanje: koliki je konkretan utjecaj EU fondova te je li rast navedenih pokazatelja i dugoročno održiv?

Noa Hinger

Izvori

1. Hrvatski sabor (2024) Kronologija važnijih datuma u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji [online]. Dostupno na: https://www.sabor.hr/hr/europski-poslovi/sabor-u-procesu-pristupanja-eu-u/kronologije/kronologija-vaznijih-datuma-u-procesu [13.3.2024.]
2. Boban, D. (2017) Investicije u Hrvatskoj. Završni rad. Pula: Fakultet ekonomije i turizma
3. Jurčić, Lj. i Čeh Časni, A. (2019) Produktivnost sektora hrvatskog gospodarstva U: Jurčić, L. (ur.) Ekonomska politika Hrvatske u 2020.
4. Golub, M. (2021) Utjecaj ulaganja u istraživanje i razvoj na kretanje BDP-a na primjeru Republike Hrvatske i Europske unije. Specijalistički poslijediplomski rad. Varaždin: Odjel za ekonomiju
5. Vlada RH (2024) Europa 2020 [online]. Dostupno na: https://vlada.gov.hr/europa-2020/19454 [2.4.2024.]
6. Jurčić, Lj. i Čeh Časni, A. (2018) Struktura investicija i gospodarski rast // Ekonomija (Zagreb), 25, 1; 139-162
7. HUB (2019) INVESTICIJE U HRVATSKOJ: Trendovi, struktura, (ne)efikasnost. HUB analize [online], (67). Dostupno na: https://www.hub.hr/hr/hub-analize-67-investicije-u-hrvatskoj [2.4.2024.]