FK

Nakon što su se u prethodnim člancima predstavile različite integracijske politike europskih zemalja i analizirali njihovi rezultati, u ovom članku posebna se pažnja posvećuje Hrvatskoj. Hrvatska je nedavno od države tradicionalno usmjerene na emigraciju postala zemlja koju sve više obilježavaju intenzivni imigracijski tokovi. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2022. godine Hrvatska je nakon dugo vremena zabilježila pozitivan migracijski saldo.

Graf 1. Vanjska migracija stanovništva RH

Izvor: DZS

Broj migranata na globalnoj razini kontinuirano raste, a Europa se suočava s pritiscima masovnih migracija. Podaci UN-a pokazuju da je broj migranata porastao sa 70 milijuna u 2017. godini na 108 milijuna u 2022. godini. Hrvatska također bilježi rastući broj stranih radnika, što dodatno naglašava potrebu za uspostavom sustavne integracijske politike. Naime, kada Hrvatska primi 80.000 stranih radnika, s obzirom na veličinu njezine populacije, to je proporcionalno više nego kada Njemačka primi milijun radnika, što znači da Hrvatska prestiže Njemačku u statusu „useljeničke zemlje“ (Jurić, 2023). Dosadašnja iskustva drugih europskih zemalja pokazala su kako pogrešno usmjerene ili nepostojeće integracijske politike mogu dovesti do socijalne fragmentacije, porasta kriminala i zatvaranja granica (Collier, 2013).

Europske zemlje razvile su različite modele integracije – od multikulturalizma do asimilacije. Međutim, nijedan model nije u potpunosti uspio riješiti sve izazove koje donose migracije. Prema Johnu Berryju (1997.), postoje četiri osnovna scenarija integracije: asimilacija (imigranti potpuno prihvaćaju kulturu domaćina, gubeći vlastiti identitet), integracija (očuvanje vlastite kulture uz istovremeno prihvaćanje normi društva domaćina), separacija (imigranti ostaju izolirani u vlastitim zajednicama bez kontakta s većinskim društvom) i marginalizacija (imigranti ne uspijevaju ni očuvati vlastiti identitet niti se uklopiti u novo društvo). Za Hrvatsku je najpoželjniji model integracije, gdje se imigrantima omogućava očuvanje određenih kulturnih osobitosti, ali uz nužno prihvaćanje pravnog i društvenog okvira zemlje domaćina.

Kada je riječ o strukturi imigranata, najznačajniji broj njih dolazi iz ostalih europskih zemalja izvan Europske unije, što uključuje države poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije. Također, bilježi se trend povećanja imigracije iz Azije, a naročito iz zemalja kao što su Nepal, Indija i Filipini.

Graf 2. Imigracija u Hrvatskoj

Izvor: Eurostat

Azijski su migranti 2022. godine postali druga najbrojnija skupina stranaca u Hrvatskoj, odmah nakon onih iz susjednih europskih država. Nastavak tog trenda mogao bi dovesti do zamjene tradicionalnih izvora radne snage (npr. iz regije) s novima, posebno iz Azije i Afrike (Komušanac, 2023.). Iako brojke za Afriku i dalje ostaju relativno male u apsolutnom iznosu i ovdje se može uočiti višestruko povećanje, što bi u budućnosti moglo imati značajniji utjecaj na demografske procese u zemlji. Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina višestruko povećavala kvote za zapošljavanje stranaca. Godine 2018. kvota je iznosila 31.000 radnih dozvola, a nakon 2021. godine kvote su potpuno ukinute. Od 1. siječnja do 31. kolovoza 2024. izdano je više od 200.000 dozvola za boravak i rad, a najviše novih radnika zapošljava se u sektorima graditeljstva, turizma i ugostiteljstva, gdje domaće tržište rada ne može zadovoljiti potrebe poslodavaca (MUP, 2024). Uz ovakve trendove do sredine stoljeća u Hrvatskoj će živjeti 30% osoba s migrantskom pozadinom. Već krajem ovog desetljeća svaki četvrti radnik u Hrvatskoj imat će migrantsku pozadinu (Jurić, 2023). Hrvatska privlači i starije stanovništvo iz zapadnoeuropskih država, osobito iz Njemačke, Slovenije i Italije. Mnogi od njih koriste nekretnine koje posjeduju u Hrvatskoj i dolaze živjeti u mirovini. Promet nekretninama pokazuje da stranci iz EU čine 60-70% kupaca nekretnina na Jadranu, a broj stalnih boravaka za ovu skupinu raste svake godine (Brežnjak Jelušić, 2022).

O izazovima i mjerama poboljšanja integracije

Integracija u Hrvatskoj nailazi na četiri strukturna problema. Prvi je nedostatak vizije, drugi je nedostatak suradnje i  koordinacije između državnih i lokalnih institucija, treći je nedostatak dugoročno održivih rješenja u područjima poput učenja jezika, obrazovanja i zapošljavanja, a četvrti je problem uključivanja imigranata u društveno-političke procese i kulturne sadržaje (UNHCR i Centar za mirovne studije, 2012). Brojna istraživanja dokazuju kako je učenje jezika ključan čimbenik za postizanje društvene kohezije. U tom kontekstu, Hrvatska je 2009. usvojila Program hrvatskog jezika, povijesti i kulture za strance, koji predstavlja jedini integracijsko-edukacijski program u Hrvatskoj koji se zaista provodi (Jurić, 2023). Očekivano trajanje programa je od četiri mjeseca do devet mjeseci, a završetkom Programa polaznici su u mogućnosti voditi svakodnevnu komunikaciju na hrvatskom jeziku.

Jurić (2023) je u svojemu radu iznio niz načela učinkovitog integracijskog modela. Naglašava kako je potrebno spriječiti separaciju, pri čemu primarni problem ne vidi u diskriminaciji, već u samoizolaciji imigranata. Potrebno je jasno definirati što hrvatsko društvo očekuje od imigranata, budući da u protivnom može doći do velikih tenzija u društvu ukoliko se očekivanja domicilnog društva ne podudaraju s očekivanjima imigranata. Imigranti bi se trebali integrirati ne samo učenjem jezika, već i dobrim poznavanjem hrvatske kulture, tradicije i prošlosti. Redefiniranje uvjeta za stjecanje hrvatskog državljanstva je jedna od preporuka za pravilnu integraciju imigranata (Jurić, 2023). Trenutačni uvjeti za stjecanje hrvatskog državljanstva (neutralizaciju) su neprekidni boravak u Hrvatskoj od najmanje 8 godina i poznavanje hrvatskog jezika, latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja (MUP). Integracijski pristupi trebaju biti prilagođeni specifičnostima hrvatskog društva, umjesto da se nekritički preuzimaju modeli iz zapadnoeuropskih zemalja jer su se mnoge integracijske politike u EU pokazale neučinkovitima ili teško primjenjivima.

Zaključno, Hrvatska nije samo zemlja iz koje se iseljava već je danas sve više zemlja u koju se useljava. No, uz sve izraženiju imigraciju strane radne snage, potrebno je osmisliti dugoročnu migracijsku i integracijsku politiku. U suprotnom, Hrvatska riskira stvoriti paralelna društva – jedno domaće, starije i oslabljeno, i drugo, novo, radno sposobno, ali izolirano. Hoće li imigracija postati demografska i gospodarska prilika ili novi izazov u Republici Hrvatskoj ovisi o tome kako će se politika i društvo postaviti naspram navedenih fenomena.

---

Leonarda Jurendić

Izvori

1. Berry, J. W. (1997). Immigration, acculturation, and adaptation. Applied Psychology, 46(1), 5–34.
2. Collier, P. (2013). Exodus: How migration is changing our world (135–145). New York: Oxford University Press.
3. Državni zavod za statistiku: Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2023. Preuzeto 26. ožujka 2025. s https://podaci.dzs.hr/2024/hr/76802
4. Glas Koncila: Akademik Anđelko Akrap o demografskoj eroziji Hrvatske: Na djelu je zapanjujuće nerazumijevanje posljedica demografskoga sloma. Preuzeto 26. ožujka 2025. s https://www.glas-koncila.hr/akademik-andelko-akrap-o-demografskoj-eroziji-hrvatske-na-djelu-je-zapanjujuce-nerazumijevanje-posljedica-demografskoga-sloma/
5. Jurić, T. (2024). Integracija imigranata u Hrvatskoj: načela učinkovitog integracijskog modela. Crkva u svijetu, 59(3), 483–517. https://doi.org/10.34075/cs.59.3.2
6. Komisija Europske unije: Pakt o migraciji i azilu. Preuzeto 26. ožujka 2025. s https://home-affairs.ec.europa.eu/policies/migration-and-asylum/pact-migration-and-asylum_hr
7. Komušanac, M. (2023). Recentna imigracija radne snage u Hrvatsku: razmjeri, trendovi, obilježja. Migracijske i etničke teme, 39(2), 183–207. https://doi.org/10.11567/met.39.2.3
8. Ministarstvo unutarnjih poslova. (2024). Mjesečne statistike – prosinac 2024. Preuzeto s https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2025/1/Mjese%C4%8Dne%20statistike%20prosinac%202024.pdf
9. Ministarstvo unutarnjih poslova: Državljanstvo. Preuzeto 26. ožujka 2025. s https://mup.gov.hr/drzavljanstvo-281594/281594
10. Ministarstvo znanosti i obrazovanja. (2014). Program učenja hrvatskoga jezika, povijesti i kulture za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom radi uključivanja u hrvatsko društvo. Narodne novine, broj 154/2014. Preuzeto 27. ožujka s https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_12_154_2920.html
11. Net.hr. (n.d.). Stručnjak za nekretnine: Obali su možda 60 ili 70 posto kupaca nekretnina stranci. Preuzeto 26. ožujka 2025. s https://net.hr/danas/vijesti/strucnjak-za-nekretnine-obali-su-mozda-60-ili-70-posto-kupaca-nekretnina-stranci-663826e0-043f-11ed-9f76-66d01395f8d4
12. UNHCR & Centar za mirovne studije. (2012). Integracijske politike i prakse u sustavu azila u Republici Hrvatskoj: Uključivanje azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u hrvatsko društvo. Preuzeto s https://www.unhcr.org/hr/wp-content/uploads/sites/19/2017/08/publikacija_integracijske_politike_i_prakse_u_sustavu_azila_u_republici_hrvatskoj.pdf