Republika Hrvatska postala je punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013. godine kao jedna od ispodprosječno razvijenih zemalja s BDP-om per capita (mjeren standardom kupovne moći) od jedva 60% prosjeka Unije. Ulaskom u EU Hrvatska usvaja zajedničku vanjskotrgovinsku politiku te sudjelovanje u trgovinskim sporazumima i nastupanje na tržištu dobara i usluga kao dio EU. Hrvatska je time postala dio zajedničkog carinskog područja unutar kojeg se na sve države članice primjenjuje jedinstveno carinsko zakonodavstvo, što znači da su ukinute sve carinske formalnosti za robu koja prometuje unutar granica Europske unije. Samim time olakšana je trgovinska razmjena između Hrvatske i ostalih članica Unije. Nadalje, kohezijska politika EU ima cilj smanjiti nejednakosti između zemalja članica, tj. nastoji osigurati ravnomjeran i ujednačen razvoj osiguravajući sredstva u visini od čak trećine ukupnog proračuna EU. (Goić, 2016).
Robni izvoz
Graf 1. Izvor: Izrada autora prema podacima HNB
Na grafikonu 1. prikazan je robni izvoz Hrvatske u razdoblju od 2002. do 2022. godine. Iako je prisutan trend rasta u ranim 2000-tim, ukupna vrijednost godišnjeg izvoza roba prije 2014. godine nije prelazila 10 milijardi eura. Hrvatska je karakteristična po činjenici kako je do izbijanja svjetske financijske krize ostvarila najmanji porast robne razmjene među zemljama Srednje i Istočne Europe, što se može pripisati nepovoljnom poslovnom okruženju, neznatnim ulaganjima u istraživanje i razvoj te kasnijem članstvu u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), CEFTA-i te Europskoj uniji (Lukinić Čardić i Šelebaj, 2021). Pozitivan doprinos kretanju izvoza roba vidljiv je nakon ulaska Hrvatske u EU, a sama vrijednost izvoza roba u 2022. godini iznosila je četverostruko više nego na početku promatranog razdoblja. Ipak, treba napomenuti kako je Hrvatska mala otvorena ekonomija čiji je rast pod snažnim utjecajem gospodarstava drugih zemalja u okruženju, pa se samim time dio rasta izvoza u godinama nakon pristupanja EU može pripisati i oporavku ostalih zemalja članica od gospodarske i dužničke krize. Unatoč tome, može se naslutiti kako su smanjenje vanjskotrgovinskih barijera i pripajanje hrvatskog tržišta europskom ipak ubrzali rast robnog izvoza.
Graf 2. Izvor: izrada autora prema podacima DZS
Na grafikonu 2. predstavljena je prosječna godišnja vrijednost robnog izvoza prema najvećim EU uvoznicama hrvatskih proizvoda u periodu od 2002. do 2022. godine. Iz grafikona je vidljivo kako Italija, Njemačka i Slovenija prednjače po vrijednosti uvoza hrvatskih roba, od kojih najveći ima Italija sa preko 1,8 milijardi eura. Nekoliko je faktora koji utječu na kvalitetu i količinu prekogranične suradnje Hrvatske s navedenim zemljama od kojih su prema (Papić, 2018) ključni:
– povijesno nasljeđe
– prometna povezanost
– sadržaj i razina postojećih političkih odnosa
– gospodarski interesi obje države
Navedeni faktori kvalitete i količine prekogranične suradnje dodatno podupiru analizirane podatke. Nadalje, potrebno je naglasiti kako Hrvatska definitivno ne iskorištava svoj izvozni potencijal u potpunosti, uzimajući u obzir povoljnu klimu i plodna polja (poljoprivreda), prirodne resurse za proizvodnju električne energije (energenti), pomorsku tradiciju i druge, a što je rezultat manjka ulaganja u infrastrukturu te istraživanje i razvoj.
Graf 3. Izvor: izrada autora prema podacima DZS
Na grafikonu 3. dan je prikaz udjela robnog izvoza u dvadesetogodišnjem razdoblju od 2002. do 2022. godine svrstani prema Standardnoj međunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji (SMTK). Izvoznom vrijednošću definitivno prednjače strojevi i prijevozna sredstva sa udjelom od gotovo četvrtine ukupnog robnog izvoza, a najmanji udio imaju životinjska i biljna ulja i masti sa manje od 0,5% udjela u ukupnom robnom izvozu. Također, visok je udio izvoza proizvoda svrstanih po materijalu (oko 16%), raznih gotovih proizvoda (malo manje od 15%), kemijskih proizvoda te mineralnih goriva i maziva čiji udjeli prelaze 10% ukupnog izvoza roba. Obzirom na prethodni grafikon koji je prikazivao zemlje uvoznice hrvatskih proizvoda (među kojima prednjače Italija, Njemačka i Slovenija), podaci iz grafikona 3. koji svrstava robni izvoz po sektorima SMTK nisu iznenađujući obzirom da navedene zemlje dijele gospodarske interese.
Izvoz usluga
Opće je poznato da je hrvatski turizam stavka zbog koje je Hrvatska u zadnjih nekoliko godina postala globalno poznata. Ulazak na europsko tržište olakšao je i ubrzao prekogranična putovanja, što je „približilo“ Hrvatsku stranim turistima te samim time doprinijelo rastu ukupnog izvoza usluga.
Graf 4. Izvor: izrada autora prema podacima HNB
Na grafikonu 4. može se vidjeti kretanje izvoza hrvatskih usluga u milijunima eura za isto dvadesetogodišnje razdoblje. Smisleno je kako se izvoz usluga kretao sličnom dinamikom kao i robni izvoz (grafikon 1.), izuzev 2020. godine u kojoj je veći šok izazvan na tržištu usluga naspram tržišta roba pa je te godine izvoz usluga pao na razinu godina oporavka od svjetske financijske krize (2009.-2013.). Usprkos drastičnom padu uzrokovanom globalnom pandemijom, vidljivo je kako se već iduće godine vrijednost izvoza usluga približila „pretpandemijskoj“ vrijednosti (tzv. rekordnoj godini u turizmu) iz 2019. godine, a trend rasta nastavio se u 2022. godini.
Graf 5. Izvor: izrada autora prema podacima HNB-a
Prema grafikonu 5. koji prikazuje strukturu izvoza usluga u periodu od 2002. do 2022. godine u milijardama eura, možemo potvrditi prethodno navedenu tvrdnju kako turizam čini najveći dio hrvatskog izvoza usluga i to sa prosječnim udjelom od 67,1% u ukupno izvezenim uslugama Republike Hrvatske. Osim turizma, hrvatska izvozi i usluge prijevoza, u nešto manjem udjelu usluge oplemenjivanja robe koja je u vlasništvu drugih te ostale usluge (većinom IT sektor) koje su u 2022. činile 23,8% izvoza usluga. Može se primijetiti kako vrijednost izvoza usluga u turizmu počinje rasti tek nakon oporavka od gospodarske krize, odnosno od 2013. godine pa nadalje. Iako je teže razdvojiti utjecaj pripajanja europskoj zajednici i povećanje blagostanja zemalja nakon gospodarske krize, jasno je kako je otvaranje granica EU prema Hrvatskoj ipak povećalo broj dolazaka turista iz područja Unije zbog čega se vrijednost izvoza u 2022. godini više nego utrostručila (preko 13 milijardi eura) u odnosu na početak promatranog razdoblja (nešto manje od 4 milijarde eura u 2002. godini).
Zaključak
Jedan od glavnih razloga zbog kojih je Hrvatska imala cilj postati članicom EU su pozitivni učinci na vanjsku trgovinu. Poslovno okruženje u uvjetima globalizacije i liberalizacije tržišta, malom i slabije razvijenom gospodarstvu poput hrvatskog, nameće integriranje prema političko-ekonomskoj uniji (poput EU) koja dijeli zajedničku trgovinsku politiku. Samim time se i vrijednost robnog i uslužnog izvoza povećala unutar promatranog razdoblja u kojem je članstvo u EU definitivno imalo značajan utjecaj. No, postavlja se pitanje je li Hrvatska mogla iskoristiti više sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova EU koji bi pridonijeli još značajnijem izvozu roba i usluga?
Noa Hinger
Izvori
- Čardič Lukinič, G. i Šelebaj, D. (2021) Trgovinski tijekovi između Hrvatske i inozemstva od ulaska u EU do izbijanja pandemije koronavirusa. Zagreb: Hrvatska narodna banka
- Hrvatska narodna banka (2023) Platna bilanca. Zagreb
- Papić, M. (2018) Utjecaj članstva u Europskoj uniji na vanjsku trgovinu Republike Hrvatske. Završni rad. Split: Ekonomski fakultet
- Državni zavod za statistiku (2023) Robna razmjena Republike Hrvatske s inozemstvom u 2022. Zagreb
- Goić, Š. (2016) Utjecaj ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju na izvoz. Diplomski rad. Zadar: Odjel za ekonomiju
FK 
Komentiraj